Priča o šampanjcima

Svake se godine u svijetu proizvede oko tri bilijuna boca pjenušavih vina od kojeg je broja 320 milijuna šampanjaca. Bez obzira na zajedničku pjenušavu crtu, šampanjci su samo oni koji dolaze iz Francuske regije Champagne. Riječ je vinskoj regiji koju su uspostavili još stari Rimljani kao najsjeverniju zonu na kojoj je bilo moguće uzgajati vinovu lozu.  

Smještena svega sat i pol od Pariza u smjeru sjeveroistoka, vinogradi regije Champagne slove za najskuplje na svijetu. Regija obuhvaća 34 tisuće hektara površine od čega je 97% pokriveno vinogradima. Svako je selo Champagne, cca 320 sela, zajedno sa pripadajućim vinogradima, ovisno o kvaliteti svog položaja, rangirano kao Grand Cru (17 sela), Premier Cru (42 sela) ili Cru (258 sela). Vinogradi su u vlasništvu 15 tisuća uzgajivača od kojeg broja njih 4,5 tisuća radi svoje vlastite limitirane serije sjajnih šampanjaca.

Za sve je kriva klima

Champagne je jedna od najhladnijih vinskih regija na svijetu. Gledano kroz povijest vino bi se pripremalo u jesen i ostavljalo da odležava preko zime. Hladnoća bi paralizirala kvasce, privremeno zaustavljajući fermentaciju prije nego bi se sav voćni šećer pretvorio u alkohol. Dolaskom proljeća temperatura vina bi se povećala što bi uzrokovalo ponovno pokretanje fermentacije stvarajući mjehuriće koji su cijelo jedno stoljeće smatrani kao nedostatak, frustrirali i uzrokovali glavobolje lokalnih vinara. U odnosu na današnje ti su prvi šampanjci bili neusporedivi; mutni, sa pjeskovitim talogom, često oksidirani i kako bi prikrili trpkost jako zaslađeni

Revolucija u šampanjskoj industriji događa se uvođenjem staklenih boca u njihovu proizvodnju. Staklene su boce uspjele spriječiti njihovu oksidaciju i zadržati mjehuriće unutar boce no šampanjci su i dalje ostajali mutni. Početkom 18 stoljeća postupkom Remuage  (Riddling) doskočilo se i tom problemu.

Remuage

postupak osmišljen u podrumima udovice Clicquot koji podrazumijeva okretanje boca pjenušavih vina tokom određenog vremena sa ciljem da se u grlu boce polako istalože mrtve stanice kvasca nastale nakon druge fermentacije u boci.

Champagne.//Karen Mac Neil. The Wine Bible. Revised second edition. United States of America, New York: Workman Publishing Co., 2015. Str. 176

Koliko je šampanjac suh?

Nakon postupka uklanjanja taloga kvasca šampanjci se nadopunjuju zaslađenim vinom ili likerom, tehnika poznata kao “dosage“. Količina grama šećera u tim vinima ili likerima definiraju kategoriju šampanjaca. Najveći broj šampanjaca proizvodi se kao brut. Iako rijetko, postoje šampanjci u koje se uopće ne dodaje šećer, “dosage zero“. Ovisno o “dosage“-u razlikuju se slijedeće kategorije šampanjaca:

BRUT NATUR ili NON DOSAGE (manje od 3g šećera po litri)
EXTRA BRUT (0-6g šećera po litri)
BRUT (manje od 12g šećera po litri)
EXTRA DRY (12-17g šećera po litri)
SEC (17-32g šećera po litri)
DEMI SEC (32-50g šećera po litri)
SWEET (50g ili više šećera po litri)

Gotovo sve grožđe koje raste u Champagni koristi se za proizvodnju šampanjaca. Prema strogim pravilima smiju se koristiti samo tri sorte grožđa: sorte crnog grožđa Pinot noir i Pinot Meunier te bijele sorte Chardonnay. Miješanjem tih sorti grožđa određuje se tip šampanjca.

Tipovi šampanjaca

Većina je šampanjaca koji se proizvedu zlatne boje. Prvi su šampanjci tako nosili naziv “Blanc de noirs“  zato što su bili zlatne boje za koju je bilo zaslužno crno grožđe sorte pinot noir.

povijest sampanjaca

Jeste li znali da Dom Perignon nije izumitelj šampanjca?
Odlično osmišljena, popularna legenda rodila se kao dio reklamne
kampanje u kasnom devetnaestome stoljeću.
Istina je međutim da je zadatak Dom Perignona bio riješiti se
neželjenih mjehurića. Zabludi tu nije kraj! 
Povjesničari vina tvrde da šampanjac uopće ne potječe iz Francuske
već iz Velike Britanije!

Danas su takvi šampanjci izuzetno rijetki, međutim pod tim se istim imenom danas podrazumijevaju svi šampanjci pripremljeni od mješavine bijelih i crnih sorti grožđa. Sa druge strane šampanjci pripremljeni samo od sorte Chardonnay nose oznaku “Blanc de blancs“ i u pravilu su skuplji od ranije spomenutih.

Treći su tip šampanjaca Rose šampanjci. Rose šampanjci bogatijeg su i punijeg tijela od “Blanc de blancs“ i smatraju se creme de la creme među šampanjcima. Značajno su skuplji od “Blanc de blancs“ ili zlatnih pjenušaca zato što ih je puno teže proizvesti pa čine svega 6% ukupne proizvodnje.

Po čemu se šampanjci razlikuju?

Šampanjci se pripremaju kao nonvintage, vintage i prestige cuvees a sve ovisi o vinogradu, grožđu, miješanju i starenju.

Nonvintage– Iako se u proizvodnji nonvintage šampanjaca mogu koristiti Premier Cru vina grožđe za njihovu proizvodnju dolazi iz dobrih vinograda ali ne i onih koji nose titulu Premier Cru i Grand Cru. U njihovoj proizvodnji sorta Pinot meunier je gotovo uvijek uključena. Oni su u pravilu mješavina desetak, ponekad i stotinjak mirnih vina različitih godišta koji na kvascu odležavaju minimalno petnaest mjeseci.

Vintage– Kod ovih šampanjaca sorta Pinot meunier je samo ponekad uključena u blend. Gožđe za vintage šampanjce dolazi iz dobrih često i odličnih vinograda od kojih većina nosi titulu Premier Cru ili Grand Cru. Oni su u pravilu mješavina desetak vrsta mirnih vina iz samo jedne godine koja se smatra iznimnom a koji na kvascu odležavaju minimalno tri godine.

Prestige Cuvee– Grožđe za šampanjce sa titulom Prestige Cuvee dolazi samo iz najboljih vinograda rangiranih kao Grand Cru. Sorta Pinot meunier rijetko se koristi. Oni su mješavina samo najboljih vina iz najboljih vinograda koja na kvascima odležavaju od četiri pa do deset godina. 

Posluživanje šampanjaca

Šampanjci se u pravilu poslužuju dobro ohlađeni jer im hladnoća pomaže zadržati mjehuriće kod istakanja. Obzirom su boce šampanjca napravljene od debljeg stakla za hlađenje šampanjaca treba i nešto duže vremena, cca 20 do 40 minuta.

Otvaranje šampanjca ne bi trebalo biti komplicirano. Svaka je boca šampanjca pod pritiskom od šest atmosfera pa ukoliko šampanjac ne otvarate oprezno čep može odletjeti iznenađujuće daleko.

Nekoliko je koraka potrebno za njegovo sigurno otvaranje. Prvi je korak uklanjanje folije, drugi je korak čvrsto držati palac na vrhu čepa kako bi se spriječilo izlijetanje čepa, treći je korak sa drugom rukom odvrnuti žicu, cca 6 okreta, i olabaviti žičanu zaštitu koja se ne treba kompletno skinuti.

Četvrti je korak držeći i dalje čvrsto pritisnuti čep polako ga okretati u jednu stranu, dok istovremeno okrećete dno boce u suprotnu stranu. Suprotno uvriježenom mišljenju, otvaranje šampanjca ne bi trebalo biti glasno. Trebao bi zvučati kao zadovoljan uzdah žene, Francuzi bi vjerojatno upotrijebiti izraz zadovoljene žene. Kako god, otvaranje šampanjca bi trebao zvučati kao šapat. Peti je korak istakanje šampanjca u čašu u pravilu nekih pet centimetara u prvoj rundi, pa ga naknadno nadoliti.

Ispravna čaša za šampanjac

I na kraju nepošteno bi bilo ne spomenuti konačno odredište svakog šampanjca a to je ispravna čaša. Općenito je kod izbora čaše za vino smisao da ona reflektira ne samo sve bitne značajke vina, već i sam proces njegovog nastanka. Kod šampanjaca je tako imperativ da se približimo mjehurićima, povežemo sve elemente u vinu i uzmemo u obzir specifične zahtjeve koje nam nameće ugljični dioksid. Ne čudi stoga da se unazad zadnjih petnaestak godina za ozbiljne šampanjce preporučaju visoke čaše u obliku tulipana. Upravo takve čaše dozvoljavaju šampanjcu dugo spiralno perlanje koje uz malo proširenje na sredini omogućava formiranje i zadržavanje svih aroma u kojima se može uživati prije konačnog ispijanja.

Za mnoge vinopije, šampanjac nije samo vino; šampanjac je stanje duha. Više ne trebamo slaviti Novu godinu, rođendan, diplomu, obljetnicu ili Božić da bismo otvorili bocu šampanjca. Svestranost šampanjca njegova je najbolja odlika. Možete ga piti kao aperitiv, uz sirovu ali i uz kuhanu hranu ili nakon glavnog obroka. Možete ga piti sami ili može biti zvijezda velikog partya.

Na Vama je samo da u širokoj ponudi pjenušavih vina izaberete neki po svom ukusu a naš je zadatak da Vam osiguramo njegovu dostupnost.

Provjerite ponudu našim pjenušavih vina ovdje!